Antunova rijeka

Fotografije uz članak 1
15.11.2021

Moć mašte i posebnosti drugačijega

Tomislav Šovagović, objavljeno u časopisu Inkluzija 34, prilog Vijencu





Razgovarali smo s književnikom Darkom Pernjakom, autorom slikovnice o dječaku s teškoćama u razvoju Antunova rijeka






„Djevojčice Marta i Lucija provode dokono ljetno poslijepodne u igri na dvorištu kada se pojavi tajanstveni dječak. Kada ih ugleda zastane, pogleda ih i bez riječi potom nastavi dalje biciklom prema suhom koritu Drave. Lucija ga prepozna, radi se o Antunu, dječaku s teškoćama u razvoju. Marta je radoznala kamo je otišao te nagovori Luciju da ga slijede“, ukratko je prepričan sadržaj slikovnice Antunova rijeka književnika Darka Pere Pernjaka, rođenoga u Koprivnici 12. listopada 1967. godine.

Želja mi je bila djeci prenijeti poruku kako posebnost sama po sebi ne znači nešto negativno

Djelo je nedavno objavljeno u Nakladi Vošicki, a između dviju korica na 34 stranice krije se sadržajan Antunov svijet. Naslovnica pomalo, vjerojatno i namjerno, podsjeća na Grigora Viteza i njegova Antuntuna, čamac lebdi nad presušenim poljem između neba i zemlje, a ribe lete u potrazi za svojim komadićem svemira. Kako je naveo i sam autor, slikovite scene pretočene su u lijepe sugestivne ilustracije, a teme su igra u prirodi, tolerancija, razumijevanje vrijednosti drugačijih ljudi. U razgovoru s Pernjakom otkrivamo kako pristupiti pripovijedanju priče o dječaku s teškoćama u razvoju.

Bez predrasuda



„Priča o Antunu polazi iz mojeg dubokog uvjerenja da su svi ljudi isti i različiti u isto vrijeme, i da se sličnost među ljudima temelji na posebnostima svakog pojedinca. Znam da to zvuči prilično komplicirano, ali zato to i je bila tek ideja koja je dugo čekala da se pretoči u priču. Antun je, dakle, poseban dječak kojem dvije prijateljice, Marta i Lucija, pružaju ruku prijateljstva unatoč postojećim predrasudama zbog njegova stanja. Antun ih pušta u svoj svijet. Iako u stvarnosti njih troje stoje u suhom koritu rijeke, Antunova moć mašte je toliko jaka da se oni odjednom nađu usred rijeke na čamcu i započnu svoje putovanje. Želja mi je bila djeci prenijeti poruku kako posebnost sama po sebi ne znači nešto negativno i da se zbog nje pojedinac ne treba odbacivati iz društva. Da bi se shvatila nečija posebnost, potrebno je samo malo dobre volje, mrvica više tolerancije i međusobnog uvažavanja. A kada se to približavanje dogodi, onda svi zajedno možemo očekivati čuda!“ otkriva autor slikovnice, istodobno i predsjednik Podravsko-prigorskoga ogranka Društva hrvatskih književnika. Okušao se od prve knjige 1996. godine u većini književnih formi, od zbirke poezije do romana, no od ideje do realizacije prešao je dugačak put. Jasno, kod izrade slikovnice bilo je veoma važno izabrati i prave suradnike. 

„Kada pogledam unatrag čini mi se da je najlakše bilo napisati priču. Slikovnica je vrlo zahtjevan projekt koji iziskuje aktivno sudjelovanje autora od početka do kraja. U nastajanju slikovnice vrlo je važna suradnja između autora i ilustratora. Tu se jednostavno mora dogoditi kreativna iskra da bi napisani likovi dobili svoja prava lica, zamišljeni svjetovi izašli iz mašte. Ako priča nije dovoljno dobra ili ilustrator nije na visini zadataka, proizvod će biti jadan. Ilustratori Antunove rijeke su Margita Grubiša i Damir Vrkljan. Nakon što smo izmijenili nekoliko ideja i skica, stvari su vrlo brzo krenule u pravom smjeru, na tome sam im vrlo zahvalan. Drugi korak je suradnja s grafičarom u pripremi tiska i posljednji najvažniji je financiranje projekta. Tu sam, srećom, imao potporu Ministarstva kulture, Fonda za kulturu Društva hrvatskih književnika, Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije, što je omogućilo da se ovako skup projekt kao što je autorska slikovnica uopće realizira“, priznaje koprivnički književnik, osnivač Umjetničke organizacije Artikulacije, svestrani inženjer geologije kojega je životni put odveo u trgovanje vinima. Posljednjih godina intenzivno se bavi književnošću za djecu i mlade, pa tako u pripremi ima i roman Asfalt o ovisnosti prema mobitelima i računalnim igricama te Štiklece o Ivanu u kojima je također dječak glavni lik, koji se bakće sa svakodnevnim stvarima na osebujan način. No kada se vratimo Antunovoj rijeci, bilo je zanimljivo čuti koliko je projekt prepoznat u Koprivnici i šire, kao i doprinos tih neizbježnih novih tehnologija.

Univerzalne vrednote

„Radnja slikovnice smještena je u jedan univerzalni pridravski pejzaž, može biti istodobno u blizini Varaždina i u blizini Osijeka. Slikovnica je dostupna u knjižarama i knjižnicama diljem Hrvatske, a još uvijek se radi na proširenju njezine distribucije. Reakcije koje sam za sada dobio uglavnom mi pristižu od učitelja razredne nastave – kažu da im je od velike koristi u radu s djecom i drago mi je zbog toga. Nije to nešto na velika zvona, Naklada Vošicki je mala i ne mogu očekivati neku glamuroznu reakciju široke javnosti, no i male pohvale me vesele. Glede novih tehnologija, dobio sam nekoliko prijedloga da se slikovnica digitalizira, no moram priznati da je to za mene još uvijek nepoznato područje. Nemam predodžbu o tome kako se digitalna slikovnica distribuira i čita. Vidjet ćemo što nam donosi budućnost, možda neće proći puno da takav format bude posve uobičajen“, iskreno govori autor Pernjak. Svaka od njegovih prethodnih petnaest knjiga, od romana Procesija iz 1996. do Nije sve tako crno otprije dvije godine, drugačija je i donosi različite teme – od biografskoga pristupa slikama doajena naive Mirka Viriusa, preko nesnalaženja u velikom gradu, pokušaja bijega pojedinca od prošlosti i samoga sebe, a usavršio se i za viteške predstave u romanu za djecu „Pod bedemom“. 

Inkluzija je prije svega stanje uma i kulture pojedinca

„Svakako spadam u autore koji su zagovornici suradnje i razmjene iskustava među kolegama. Na projektu slikovnice Antunova rijeka zamolio sam kolegu Roberta Mlinarca da prije tiska pogleda slikovnicu, što je on vrlo rado učinio i dao mi nekoliko sugestija za poboljšanje. Kolege koji me poznaju znaju da ću im rado izaći susret i pomoći koliko i kako mogu“, napomenuo je Pernjak, svjestan da je potrebno mnogo truda i vremena da inkluzivnost dobije još izraženije mjesto.


„Slikovito ću odgovoriti, problem koji se pomete pod tepih se ne rješava, a inkluzivnost više nije pod tepihom. O inkluzivnosti se govori, kako u ovom prilogu tako i na nekim drugim mjestima i pod različitim nazivima. To je ono što mi ulijeva vjeru u to da će inkluzivnost zaživjeti u našem društvu. Ona je prije svega stanje uma i kulture pojedinca, tek onda institucionalna politika. Upravo je književnost područje koje o takvim problemima može neposredno i kritički progovarati, i kroz koju možemo preispitati sami sebe“, istaknuo je pisac koji se uglavnom predstavljao proznim radom, no iza sebe ima i pjesničku zbirku Pisani prostor. Ima i pozitivno kritički ocijenjen roman American Bob, društvenu satiru iza koje je došlo neko tužnije, potresno, pandemijsko i ratno doba. S Josipom Petrlićem Pjerom iz Križevaca osmislio je i Bilogorske zgode, knjigu namijenjenu djeci do dvanaest godina i roditeljskom čitanju za laku noć mlađoj djeci. Uz ilustracije Andreje Živko, djelo potiče na izrazitiji kontakt djece s prirodom i životinjama. Baš kao i Antunova rijeka, nudi univerzalne vrednote i povezanost mlađih naraštaja, prihvaćanje svake osobnosti. 

Uspješan plov



„Sa slikovnicom i pričom Antunova rijeka vrlo sam zadovoljan i nekako imam osjećaj da sam na temu razumijevanja i toleriranja drugačijeg rekao što sam mislio, barem zasada. Ove godine očekujem da će mi iz tiska izaći zbirka priča intrigantnog naslova Muškarci imaju p. u kojoj se na dosta mjesta bavim temom tolerancije i kako prihvatiti i razumjeti drugačije ljude, točnije muški rod. Čini mi se kako smo katkad čak i na toj osnovnoj relaciji muško – žensko bezrazložno netrpeljivi jedni prema drugima“, zaključio je ovaj plodni podravski književnik, uvjeren da Antunova rijeka ima sve preduvjete za uspješan plov prema zainteresiranoj čitateljskoj publici. I da one ribe s naslovnice slikovnice sretno nađu svoju rijeku. Zajedno sa sretnijim dječakom Antunom i njegovim prijateljima i prijateljicama. 

Raznoliki romani i priče

Darko Pernjak hrvatski je književnik koji živi i stvara u Koprivnici. Aktivan je sudionik kulturnog života Koprivnice, pokretač zbornika Koprivnički književni godišnjak i voditelj brojnih književnih tribina. Član je i jedan od osnivača Umjetničke organizacije Artikulacije, koja je izdavač istoimenoga književnog časopisa te organizator Alpe Adria Festivala mladih pisaca. Uz Eneriku Bijač i Zvonka Todorovskog, jedan je od inicijatora osnivanja Podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika sa sjedištem u Koprivnici. Aktualni je predsjednik ogranka. Svoj prvi roman Procesija (1996) posvetio je jednom od prvih naivnih slikara u Podravini, Mirku Viriusu, koristeći se njegovim slikama u rekonstrukciji priče njegova životnog puta. Drugi roman Kamengrad (1997) temelji se na legendi o starom kraljevskom gradu čiji se ostaci nalaze u blizini Koprivnice. Vatrogasna zabava (1999) je zbirka novela koja snagu crpi iz stvarnih događaja. Četvrta knjiga također je zbirka novela i priča Somina (2006). Slamka spasa (2007) zbirka je novela i priča u kojima traga za onim ključnim trenutkom u sudbini čovjeka od kojeg život krene novim tijekom. Ščukešina (2011) zbirka je priča različitih tematskih preokupacija, od sudbine sitnih prevaranata, istraživača Afrike do životnog puta autorovog djeda. Sve Mirkove procesije (2012) roman je nastao na temelju prvog romana Procesija kao rezultat novih povijesnih spoznaja, a kako je znatno proširen, autor mu dodjeljuje sasvim novi naslov. Knjige potpisuje književnim pseudonimom Pero Pernjak.


Antunova rijeka kojom je korisno zaploviti

Darko Pero Pernjak počeo je pisati pod pseudonimom, a kasnije je imenu Pero dodao i svoje ime Darko. Piše sve oblike proze – kako za odrasle, tako i za djecu. Njegovo je pero iznjedrilo i zbirku poezije, čime je u svoj poetski vrt dodao i pjesničko stvaralaštvo. Spisateljski porivi opstali su od učeničkih dana do danas, a u 2021. – godini čitanja – objavio je u izdanju Naklade Vošicki slikovnicu Antunova rijeka.

Naime, Antunova rijeka govori o neobičnom dječaku Antunu kojeg prate brojne predrasude i dvjema djevojčicama, Luciji i Marti, koje znatiželja povuče da se neobičnomu dječaku približe te se s njim igraju unatoč savjetima odraslih. Antun odlazi na isušeni dio riječnoga korita, a djevojčice ga prate i ondje doživljavaju veliku pustolovinu samo njima znanu. Antun je autistični dječak, a autor o autizmu progovara nenametljivo, ne razmećući se dijagnozama i medicinskim terminima, ali ga prikazuje predrasudama koje se stvaraju, pobjeđujući te iste predrasude dječjom znatiželjom i iskrenošću te dajući uvid u to kako Antun oblikuje svoju rijeku, svoj svijet. Damir Vrkljan i Margita Grubiša načinili su ilustracije koje su taj svijet još bolje dočarale, a jednostavnim stilom i naglaskom na interakciji među djecom Darko Pero Pernjak pristupa problematici vješto i tankoćutno. Slikovnica pokazuje snagu igre, ali i dječju otvorenost prema drugačijem, sposobnost da vide srcem, a ne samo očima odraslih. Također, Antunova rijeka pokazuje da je ponekad prijateljska ruka sitnica koja će pokrenuti velika shvaćanja, a da igra doista može biti snažna i važna, pa čak i terapija.

Budući da je drugi dan mjeseca travnja dan svjesnosti o autizmu, neka ova slikovnica bude početak istraživanja i upoznavanja autizma kako bi plovidbe rijekama na koje autizam povede bile što jasnije i lakše, jer Antunovom rijekom uz prijateljstvo i podršku lakše se plovi.





Nakladnički opis

Lucija i Marte provode dokono ljetno poslijepodne u igri s lutkama kad ih prekida neobičan posjetitelj. Neobičan dječak zastaje kod ograde i bez pozdrava potom ode dalje prašnjavim putem prema starom koritu rijeke. Djevojčice su radoznale i željne avanture, odluče slijediti ga da vide kamo ide i što će raditi, posebno zato što su ga prepoznale i shatile da se radi o dječaku koji pamti od autizma. Zatječu ga u neobičnoj igri, Antun stoji u suho koritu rijeke i zabacuje nevidljivi ribički štap. Naizgled uzaludno, no kad se uspiju sprijateljiti Antun im pokazuje posve drugačiju stvarno i započinju putovanje rijekom. Priča je istovremeno zabavna, zaigrana, fantastična i edukativna. Potiče dječju maštu i razvija u njima osjećaj za toleranciju i prihvaćanje drugačijih. Bogat tekst opremljen je dojmljivim ilustracijama, djeci pruža izvrstan poticaj na čitanje.

* - obavezna polja