Vatrogasna zabava

Fotografije uz članak 1
11.11.1999

 

Božena Loborec

 

LITERARNI ISKAZ NAŠE SVAKODNEVICE

Nova knjiga pripovijedaka Pere Pernjaka Vatrogasna zabava

 

Pero (Darko) Pernjak objavio je treću knjigu proze. Godine 1996. objavio je roman Procesija (posvećen slikaru Mirku Viriusu), godine 1997. izišao mu je roman Kamengrad, a koncem 1999. zbirka pripovijedaka Vatrogasna zabava. Darko, ili kako ga prijatelji zovu Pero, ne piše pjesme, što je, usuđujem se reći, u poplavi suvremenog koprivničkog književnog stvaralaštva zaista rijetkost.

 

Za knjigu pripovijedaka Vatrogasna zabava reći će možda netko da to nije literatura nego jednostavno ispričan goli život. Ali upravo zato i jest literatura. Po jednostavnosti, a ujedno i zanimljivosti, ova me knjiga podsjeća na film Da mi je biti morski pas. Kao i tom filmu, i u ovoj se knjizi ne filozofira, ne podučava, ne boluje i ne zdvaja; autor jednostavnim rečenicama crta život onaj koji se dešava tu kraj nas, a tako je običan i svakodnevan da mu ne pridajemo posebnu važnost. Kad se svakodnevica napuni neobuzdanom energijom pretvorenom u gnjev, često završava tučom bez ikakvih razloga, jednostavno se čovjek – isprazni. Pisac nikoga ne kritizira, ne prodikuje, on jednostavno veli – to je tak! (pri nama, ali ni pri vama nije drugač). Likovi mu nisu neki odabrani ljudi (s titulama, recimo), to su obični naši Jožeki, Jure, Slaveki, Iveki, naše Anice, Slavice, Katice.

 

Ono što ovu knjigu čini simpatičnom i čitkom, to je njen pripovjedački realizam, bez pjesničkih ili filozofskih ukrasa. Pernjak ništa ne ukrašava, niti kiti niti kinđuri, niti mudruje nad događajima o kojima govori, on je «oljuštio» sadržaj i prikazao nam život bez nekih svojih autorskih dodataka. Pernjak se ne hvata za glavu nad pitanjem – zašto, da bi nam, kako što se često može pročitati, «mitingaški» objasnio životne probleme. On nam svojim autorskim škarama ne izrezuje neku «umjetničku istinu» kojoj se divimo jer se to od nas očekuje. On nam jednostavno pokazuje i smiješno i tragično da se kao čitatelji priklonimo jednome ili drugome, po želji. Autor se ne zadržava cjepidlačeći nad detaljima, jer detalj mu je samo ono najnužnije da bi priča bila cjelovita i da se ne pretvori u anegdotu.

 

U ovoj knjizi ništa, ni stilski ni sadržajno, nije sračunato na efekte. Piščev je cilj što jednostavnije ispričati ono što se dešava tu kraj nas, a što nam se čini tako sitno, tako svakidašnje i obično da se na to nije vrijedno ni osvrtati. Kao što rekoh, Pernjakov svijet u ovoj knjizi nije fini, luksuzni svijet. To je u punom smislu riječi provincija, svijet malih, reklo bi se beznačajnih ljudi, ali autor nam upravo ovom knjigom govori – beznačajnih ljudi nema jer  - svi smo mi kravavi pod kožom!

 

Ova knjiga ima još jednu posebnost. Napisana je našom koprivničkom štokavštinom kojoj neki lokalni izrazi daju posebni šarm.

 

Glas Podravine i Prigorja, 21.01.2000.

 

* - obavezna polja