Darko Pernjak svojom pričom ''Neretvanski
chardonnay'' oživotvorio je stari i u sadašnjem globaliziranom svijetu gotovo
neprepoznatljivu i već pozamašno zaboravljenu temu. Na primjeru domaće
proizvodnje vina oslikao je lokalni kolorit karakteristična hrvatskoga područja
i u njem njegovo pučanstvo preko kojeg se prelamaju globalne poruke sa svi
svojim negativnim, ali i mogućim pozitivnim posljedicama. U nastojanjima za što
bržim bogaćenjem i zaradom, pod etiketom domaćeg proizvoda, putničarima se
uglavnom po obalnim mjestima nude nekvalitetni proizvodi, hrana i piće. Na
primjeru kušanja vina dvojica prijatelja tek u neretvanskom kraju, gdje
ponajmanje očekuju kvalitetu, otkrivaju bogatstvo rada domaćih ruku i umijeća
mjesnih ljudi u proizvodnji vina. Plodna zemlja, neretvanski znoj i umješne
ruke jamac su kvalitetna proizvoda, kojem će se vinoljupci više puta i kasnije
vraćati. Priča je pisana u formi svojevrsnog putopisa, a autor je na primjeru
neretvanskog chardonnaya oslikao na svojevrstan način vlastite nacionalne
mogućnosti. Pernjakova priča ne djeluje poticajno samo na proizvodnju loze i
vina, nego na svojevrstan način potiče i cjelokupnu nacionalnu zajednicu da se,
uza sve mogućnosti suvremenog svijeta, ponajprije okrene prema sebi, kako bi
mogla biti otvorena i prema svijetu. Upravo zato je ova priča i došla na drugo
mjesto Horvatićeve nagrade.