Pod bedemom

Pogovor:

Težnja za iskorakom i anonimnosti

Mitologija viteških turnira, kraljevskih parada, junaštava mušketira i ljepote princeza već stoljećima budi ne samo dječju maštu, nego i maštu mnogobrojnih stvaratelja. Svi se sjećamo kako smo nakon gledanja filmova i crtića ili pak čitanja slikovnica i priča izrađivali mačeve i štitove, ili pak haljine i šešire kako bi se igrali omiljenih nam srednjovjekovnih junaka i junakinja. Ideali hrabrosti i časti, ili pak ljepote i slave koje je taj svijet stavljao na prvo mjesto, unatoč velikoj vremenskoj razdaljini iz koje potječu, inspirativni su i današnjem gledatelju i čitatelju. Pritom, kada govorimo o filmovima i knjigama koji su nam dočaravali taj srednjovjekovni svijet, u prvi plan izbijaju oni o francuskim, španjolskim ili engleskimvitezovima, mušketirima i princezama, ili kojeg drugog velikog europskog naroda, pa ponekad možda i sa sjetom zaključujemo da je naša mala zemlja i u tom smislu manje zanimljiva od onih o kojima stalno slušamo i čitamo. Da to baš nije tako, pogotovo u novije vrijeme svjedoče kako brojni povjesničari, tako i pisci i redatelji koji pažnju posvećuju našoj kraljevskoj i viteškoj povijesti, koja, dakako, nije identična onoj drugih naroda, ili nije toliko bogata, ali sa svojim specifičnostima nije niti manje zanimljiva. Među takve ostvaraje svakako bismo mogli uvrstiti i knjigu Pod bedemomkoprivničkog prozaika i pjesnika Darka Pernjaka, u kojoj nam predočuje dvije vrlo zanimljive zgode inspirirane koprivničkom srednjovjekovnom poviješću.

            Prva priča, koja nosi naslov Ruža kraljice Helene, govori o „korparu“ Štefu i njegovu „racaku“(patku) Gaganu. Iako utječu na rasplet priče, glavni likovi, dakle, nisu, kao što bismo možda očekivali, pripadnici tzv. visokog društva (kraljevi, vitezovi, mušketiri, princeze), nego tzv. mali, obični  likovi. Sa suprugom Martom i kćerkom Anom Štef živi mirnim i običnim životom u skromnoj kućici unutar bedema slobodnog kraljevskog grada Koprivnice, gdje prodaje svoje proizvode (pletene košare, cekere i korpe). Jednog dana razveseli se kada primijeti da u grad dolazi kraljeva garda, što je ustvari bila najava skorog posjeta i samog kralja Heldebarda i prelijepe kraljice Helene. Za razliku od ostalih mještana koji su se posjetu kraljevske obitelji veselili zbog parade koja će biti priređena u kraljevsku čast, a u sklopu koje će biti jela i pića u izobilju, Štef se njihovu dolasku veselio zbog toga što on i njegov Gagan u toj paradi postaju glavni akteri. Naime, Štef je svojeg patka uvježbao da poleti prema kraljici i donese joj crvenu ružu, što se svidjelo ne samo kraljici nego i mnoštvu koje prati paradu pa su u tim trenucima njih dvojica iskočili iz svoje anonimnosti i neznatnosti. Pripremajući ga za novo darivanje kraljice, Štef se rastuži kad sazna da su Kapetan i Sudac odlučili ovaj puta promijeniti protokol i njihova veličanstva umjesto Gaganom(„običan podravski šareni barski racak“) zabaviti profinjenim, gracioznim guskama koje će doći iz Francuske. I dok se Štef jedva, ali koliko-toliko pomirio s tom činjenicom, Gagan je nakon dolaska tih snježno bijelih, otmjenih i savršeno dresiranih francuskih gusaka, kojima nije bio niti do krila, odlučio pokazati tko je „gazda“ u ovom gradu i tko bi trebao biti glavna točka na paradi. Njegov postupak gradski je Kapetan sankcionirao, no stvar je na kraju popravila sama kraljica, postupkom koji nitko nije očekivao.

Za razliku od prve priče koja govori o tzv. malim ljudima, pripadnici tzv. visokog društva glavni su junaci druge priče, Turnir kralja Heldebarda, koju s prvom povezuju pojedini likovi te mjesto radnje. Ovaj puta priča se vrti oko Kapetanova avanturističkog sina Florijana, koji se zajedno s prijateljima prijavljuje za dječji viteški turnir, koji se organizira u njegovoj Koprivnici u povodu kraljeva posjeta. Prije toga Florijan se s prijateljem otputio na put oko svijeta čamcem, što nailazi na negodovanjem njegovog oca, gradskog Kapetana, koji nije navikao na neposluh pa ga kažnjava zabranom izlazaka na gradske bedeme. No, Florijana spasi dolazak kraljevog poslanika, koji namjerava organizirati dječji viteški turnir. Očarani su ne samo hrabrošću i junaštvom vitezova, kojima bi sada i sami mogli postati, nego i nagradom za pobjednika turnira, a to je posjet kraljevu dvoru na Jadranskom moru, koje niti jedan od njih još nije vidio, Florijan i prijatelji odlučuju se prijaviti na turnir. Iako nisu niti znali kako točno izgleda viteški turnir, s pripremama samoinicijativno započinju odmah nakon što se pojavila vijest da će se organizirati. Njihovo uzbuđenje dostiže vrhunac kada krenu službene pripreme, koje vodi kraljev izaslanik Ramone, koji ih detaljno upoznaje s viteškim vještinama i pravilima turnira. Shvativši svoju ulogu vrlo ozbiljno, sam turnir protekao je u bespoštednoj borbi među najboljim prijateljima, u kojoj je na kraju ipak pobijedilo zajedništvo.

Smjestivši ove dvije priče u prošlost vlastitog zavičaja, srednjovjekovnu Koprivnicu, Pernjak nam pokazuje da je i zavičajna povijest itekako pogodno vrelo za zanimljive priče. Kraljevi i vitezovi vjerojatno su posjećivali  i naše male gradove, koji od davnina nose titule slobodnih kraljevskih gradova. Ostaci te kraljevske i viteške prošlosti u pojedinim su gradovima danas manje ili više vidljivi, no slobodno smijemo maštati da su bili poprišta jednako zanimljivih događaja kao i oni o kojima smo navikli gledati viteške filmove i crtiće i čitati priče. U Pernjakovoj Koprivnici najvidljiviji svjedok tih vremena ostaci su srednjovjekovnih gradskih bedema, oko kojih se i događa većina radnje njegovih dviju priča. Pritom prva govori o tzv. malim, običnim ljudima, a druga o pripadnicima tzv. visokog društva, čime smo dobili pogled s obiju strana. Jednako tako, prva govori iz očišta odraslih, a druga iz dječjeg rakursa, pri čemu ponovno imamo dvostruki pogled, koji ustvari i nije toliko različit – i jednima i drugima(bogatima i siromašnima, odraslima i djeci) zajednički je svojevrstan avanturistički duh i želja da se izdignu iz mnoštva. U svakom slučaju, vjernim ocrtavanjem ambijenta i atmosfere te zanimljivom radnjom Pernjakove priče vrlo nas lako uvlače u vitešku mitologiju, koja je (barem u mašti) povezana i s našim podnebljem.

Doc. dr. sc. Mario Kolar