Roman istovremeno fantastičan, političan i virtualan, koji se može čitati poput krimića, prije svega interaktivan, ''Google'' provjerljiv. Originalno djelo koje nema uzora u nekom prethodnom pismu, čita se u jednom dahu, ali teško zaboravlja. Radnja se odvija u New Yorku, Second Lifeu, Panami, Londonu, Ateni, Istanbulu, Tokiju …

r. sc. Denis Peričić

profesionalni književnik i književni kritičar

Najaktualniji roman hrvatske (i ne samo hrvatske) književnosti

Recenzija rukopisa kratkog romana American Bob autora Darka /Pere/ Pernjaka

Darko /Pero/ Pernjak, koprivnički književnik srednje generacije, autor je već uistinu respektabilnog proznog opusa od desetak raznovrsnih knjiga proze, romana i zbirki priča, koje bi, u neko po književnost sretnije vrijeme, zacijelo privukle i onu pozornost kritike i publike koju, zapravo, i zaslužuju. No, ma koliko nedostatna, i prethodna recepcija Pernjakova opusa – posebice njegovih knjiga Pozitivna nula, Škukešina, Sve Mirkove procesije ili, recimo, Slamka spasa – posvjedočila je već o piscu discipliniranih radnih navika i urednoga rukopisa koji je, unatoč iskrzanosti naše književne i književnokritičke scene, ostvario prepoznatljivu osobnu insulu literarne kreacije.

Uronjen gotovo uvijek u izrazito realistični literarni kontekst, bilo da je riječ o ovodobnoj tranzicijskoj stvarnosti (Pozitivna nula) ili rekonstrukciju određenih povijesnih temata (Sve Mirkove procesije), u svom novom kratkom romanu Bob (ili: American Bob, odnosno Američki Bob) Pernjak ostvaruje određeni iskorak, kako u „podrivanju“ – točnije: nadogradnji – svoga literarnog prosedea, tako i u formativnim segmentima, stilskima i kompozicijskima.

U smislu nekoga žanrovskog određenja – iako se nipošto ne radi o žanrovskom štivu – Bob je neka vrst izgledne, neposredno ostvarive, a možda već i ostvarene političke fikcije, pri čemu riječ „političke“ valja shvatiti u najširem društvenom kontekstu, a riječ „fikcije“ također u sličnom širokom određenju koje se odnosi prvenstveno na prozna djela a ne na žanr fantastike. Iako, dakle, ne oskudijeva antiutopijskim tj. distopijskim elementima, Bob je, u prvom redu, društvena satira. Satira usredotočena na jedan lik, ali satira s globalnim reperkusijama, satira toliko bliska stvarnosti da njezine humorističke aspekte prihvaćamo manje sa smijehom, a više sa – zebnjom.

Aktualnost – da, aktualnost je glavna odlika ove šokantne pripovijesti, aktualnost provedena do krajnjih konsekvenca i zacijelo neviđena u cijeloj svjetskoj, a kamoli u pospanoj hrvatskoj književnosti. Bob vehementno objedinjava i na poseban način interpretira vrijeme kaosa, ovo naše vrijeme orwellovskog „rata koji je mir“, možda jedino vrijeme u cjelokupnoj povijesti u kojemu se prijelomni događaji sve većom brzinom nižu bez ikakve protumačive geopolitičke i ine teorijski potkovane i/ili iskustvene smislenosti. Sve, sve što se u svjetskoj politici zbiva u posljednjih godinu-dvije, sve je izravno dotaknuto u Bobu, romanu u kojemu su likovi i neki od stvarnih svjetskih političkih lidera. Grčka kriza, turski prosvjedi, američka lobistička politika, korporatizam apsurdnih razmjera, financijski interesi koji brišu ideološke razlike i čine ih tek smiješnim kulisama pravih igara, nedemokratski uspostavljeni centri moći (donedavno tek „opskurne“ teme „konspirativne“ publicistike, a danas već vrlo činjenično dokazivi), virtualna stvarnost, naivnost programirano manipulirane mladeži, elektronički nadzor (antologijska sekvenca s Edwardom Snowdenom!), sve to, i štošta drugo, prelomljeno je kroz vješto literariziranu prizmu jedinoga, zapravo, mogućega recepta tumačenja ove naše faze kraja povijesti: da se, zapravo, radi o globalnom reality showu.

Osim što je nedvojbeno pogodio u pogledu aktualnosti, pa stoga i atraktivnosti teme, ali i pristupa, Pernjak se, štoviše, u Bobu oslobađa određene dosadašnje sputanosti koju su iziskivale pomne gradnje fabulā njegovih prethodnih romana te ovu pripovijest iznosi u furioznom tempu, ali unatoč tome na vrlo pregledan način.

Ukratko, najbolje Pernjakovo djelo do sada, zanimljiv predmet širih kritičkih analiza i potentan mamac za publiku, prije svega.

Darko Pero Pernjak koprivnički je književnik iza kojeg je objavljenih osam proznih djela, što romana što priča. Danas vam predstavljam njegov najnoviji roman u izdanju Naklade Vošicki. American Bob roman je koji je provjerljiv jer autor na kraju nudi popis web linkova koje čitatelj može dopuniti po vlastitom nahođenju, podižući tako interakciju s romanom na višu razinu. Roman se bavi glavnim likom, Bobom, koji je naizgled postigao sve u životu, putuje, radi i posjećuje svjetske metropole: Istanbul, New York, Atenu… Međutim, on unatoč uspjesima doživljava moralni pad i počinje preispitivati sebe i svoje okruženje. Pratimo njegova razmišljanja, ljude s kojima se susreće i događaje kojima svjedoči. Za njega se isprepliću dvije stvarnosti, ali on daje kritiku one stvarnosti u kojoj živi. To čini s dozom humora i ironije, s pomalo distopijskim shvaćanjima života, ali doživljava katarzu koja će mu ipak pomoći da pogleda u nešto svjetliju budućnost, a na kraju romana pronalazi i ljubav, što je još jedan pokazatelj poboljšanja. Moderne tehnologije, svemirska prostranstva, provjerljivi likovi, koncept reality showa ono su što čitatelja drži prikovanim od prve do zadnje stranice. Privlačan će biti i mladima koji barataju rječnikom tehnologije i sve češće posežu za multimedijskim sadržajima umjesto za pisanom riječju. Ovaj roman ujedinjuje i jedno i drugo i originalno je djelo u kojem se može iščitati viđenje svakodnevice, ali i njezina kritika. Darko Pero Pernjak napisao je pitko štivo, a American Bob, iako govori o ostvarenju američkog sna i materijalnog blagostanja, svojim je dvojbama i prikazom puta od moralnog pada do shvaćanja što je zaista bitno primjenjiv je na cijeli svijet.

Globalne fascinacije ili farsična realnost

Ljerka Car Matutinović

Darko Pero Pernjak u svojoj je prozi, o kojoj je više puta bilo riječi na stranicama ovoga lista (Pozitivna nula, 2009, Ščukešina, 2011, Sve Mirkove procesije, 2012) priskrbio sebi titulu demistifikatora stvarnosti, jer je svojim narativnim postupkom odabrane paradokse i frivolnost tzv. realnosti osmislio na cool ili fun način, pokazavši pritom da ga u njegovu književnom postulatu ponajviše zanimaju gubitnici, autsajderi i njima slične transformacije.

Tendencije kao trend, performans i in, narativno pomiješane u svojevrsnom globalističkom konkubinatu, uvjerljivo otkrivaju autorovu zaokupljenost globalnim krivinama u kojima dominiraju farsične i bizarne improvizacije, podsjećajući nas da su one, te cinične opsjene, tu pred nama, samo što te imaginativne hirovitosti, te izobličene realnosti trebamo uočiti, a ne gurati pod tepih: „Odbor za očuvanje demokratskog poretka radi tajno, operacije samostalno izvodi tek nekoliko ponajboljih ljudi. Da se ne bismo krivo razumjeli, ne bavimo se kriminalom, ni blizu. Bavimo se popravcima demokratskih sustava i liberalizacijom svijeta samo dopuštenim metodama. Ne izazivamo ratove. Potičemo pluralizam interesa, relativizaciju povlastica, ukidanje staleških razlika. Ukratko, jednaka prava, jednaki uvjeti i jednake šanse za svakog čovjeka“ (Montecristo).

Naime, životni put glavnog junaka Boba Rušitelja (koji, opsjednut „demoliranjem uživo“, što će ga transformirati u junaka malih ekrana, ne preza od rušenja kuća malih, nezaštićenih ljudi), bezumno je usmjeren prema „delicijama američkog sna“, u kojem bi sve trebalo biti osigurano pod pokroviteljstvom „svevideće“ Kompanije: „Krajnji cilj života ne može biti život sam po sebi, već radost. Biti radostan svakog dana, svakog sata, svake minute tog kratkotrajnog boravka na ovome svijetu. Nakon svega svijet će postati vedrije mjesto, veliki zabavni park.“  

Te farsične floskule šire se kopnom, zrakom, morem, virtualnim putem, i osobnost (ako to još jest!), podvrgnuta je nesmiljenom pritisku moćnih koji znaju da je njihov take it easy – terra incognita, jer sve se svodi na mukotrpni rad (do skončanja!) za tzv. Kompaniju koja stimulira i izmišlja otkaze. I neću sad surfati internetom u potrazi za američkim i inim uspješnicama koje apostrofiraju taj život egzistencijalnih aplikacija, u kojima je fenomen straha zgusnuto klaustrofobičan, a galopiranje za srećom nemilosrdno i iluzorno. Budući da sreću „ne nude u pilulama“, kako kaže Arthur Gordon, ljudsko biće postaje uznikom bez utočišta.

Možda će autor American Boba, Darko Pero Pernjak, potaknuti hrvatske naratore da za našega hrvatskog Boba osmisle hrvatski san (Croatian Dream!). Jer, budući da živimo u svijetu loših i malodobrih nakana, u svijetu sijaset tjeskobnih nepodopština, možda bi hrvatskom, a nadasve biću, trebalo odškrinuti neka fascinantna vrata drukčijega, boljeg, bivstvovanja.

P. S. Da ne bude zabune: u zemlji koju zovemo Lijepa naša.