Kritika u književnom časopisu Riječi

Darko Pero Pernjak: Svijet distopijske hiperrealnosti

Peti po redu roman koprivničkoga književnika Darka Pere Pernjaka objavljen je ove godine u Nakladi Vošicki i nosi naslov American Bob. Pernjak je ovim romanom tematski zašao u područje distopijsko (američkog) simulakruma, njegovi junaci nisu nama poznati susjedi i njihove situacije, on je u neku ruku fantastičan (iako se ne može svrstati pod SF žanr) roman junaka „preko bare“ koji živi svoj american dream u totalno izokrenutom, ali opet prisutnom svijetu hiperrealnosti kojoj smo svjedoci sve više. S druge strane, ovaj roman s mnogo humora opisuje situacije obična čovjeka s kojim s možemo poistovjetiti, iako se većina nalazi u komičnim epizodama distopijske borbe za jedan bolji svijet

Naime, glavni junak, na početku Bob ˗ Rušitelj (anititeza Bobu ˗ Graditelju), prolazi put uspješnog američkog sna od zvijezde reality showa Demoliranje uživo (rušenje kuća siromašnih ljudi) do ikone promicanja američkih vrijednosti American Boba. No to nije obična priča zato što Bob sanja o Americi i svijetu u kojem je iskorijenjeno zlo komunizma te koristi sva raspoloživa sredstva kako bi to i ostvario: potplaćuje grčkog premijera da ukine njihovu državnu televiziju, turskom premijeru donira tri kontejnera suzavca u borbi protiv demonstranata, od japanskog otkupljuje patent mučenja radnika odiashy-bey… I sve to radeći za Kompaniju kojoj je vjerno odan do zadnjeg ideala kapitalizma. Ipak, Bob nije klasičan američki junak, ni fizički ni psihički: izgledom podsjeća na animiranog junaka – malen, zdepast, debeljuškast; poprilično nervozan i impulzivan, bez prijatelja i privatnog života, uvijek na putu i u službi. On je i pomalo manijakalan u svojim nastojanjima mijenjanja svijeta i ne preže ni pred čim kako bi ga učinio boljim (npr. Zabavni park umjesto antidepresiva! (str. 30.) – sagraditi zabavni park kao lječilište u velškom selu s najviše depresivnih ljudi na svijetu).

Vrhunac i preokret radnje događa se oko sredine romana, kada Bob, izgubljen u stvarnim i simultanim realnostima (igranje Lare Croft, virtulna stvarnost Second lifea) dobija poziv šefa Pita za još jedan poslovni angažman. Nakon toga, njegov svijet se mijenja, od Boba ˗ Rušitelja, operativca i šljakera, polako počinje transformacija u Montecristo gospodina i život na visokoj nozi, ispunjen martinijima, ugodnim pejzažima i lagodnom, bijelom odjećom. Iako i dalje radi u interesima Kompanije, prešao je u ligu iznad i na kraju, dostojno pravog američkog happy enda, oženio prekrasnu Grimmsi u koju se zaljubio na prvi pogled i slavio medeni mjesec u kapsuli satelita promatrajući Zemlju i postajući ono što je oduvijek htio – American Bob. Ovo je samo prvi, sadržajni sloj romana i već je tu vidljivo se kako tematikom ne može uklopiti u okvir nečega što već postoji u hrvatskoj književnosti.

Na idejnoj razini, roman se može shvatiti višestruko: on je distopijski, ironijski i satiričan komentar svijeta u kojem živimo. Jednosmjerna i nesmiljena borba glavnog junaka za kapitalističko uređeni svijet u kojem se radom i trudom dolazi do boljeg života ponekad djeluje gorko smiješno i nimalo dobrohotno: Komunjare moraju nestati, to ti ja pričam. Iz svakog jebenog zakutka ove Zemlje neki komunjara traži jebenu jednakost za sebe. (17. str.), Svijet je vapio za otkazima. Otpuštanje radnika postat će lakše, ideje kako smanjiti broj radnika sve učinkovitije, profit tvrtki veći, porezi veći, države bogatije, socijalne pomoći izdašnije. (37. str.). Osim toga, ti suprotni politički polovi i ciljevi na kraju djeluju jednako, ne vidi se jasna razlika Kompanije i jednoumlja komunizma: „Odbor za očuvanje demokratskog poretka radi tajno, operacije samostalno izvodi tek nekoliko ponajboljih ljudi. Da se ne bismo krivo razumjeli, ne bavimo se kriminalom, ni blizu. Bavimo se popravcima demokratskih sustava i liberalizacijom svijeta samo dopuštenim metodama. Ne izazivamo ratove. Potičemo pluralizam interesa, relativizaciju povlastica, ukidanje staleških razlika. Ukratko, jednaka prava, jednaki uvjeti i šanse za svakog čovjeka. (81. str.).

Ono što se posebno ističe u romanu jest satira usmjerena prema sveopćoj amerikanizaciji našeg društva i simulakrumu hiperrealnosti koji sve više prodire u svaki kutak života. Preuzimamo američku kulturu, politiku, način školovanja, i ono, što je njihovoj kulturi najsvojstvenije – iluziju stvarnosti „društva spektakla“. Naime, ništa nije stvarno, ali i jest, tako se i glavni junak, od Boba – Rušitelja, na početku romana fizički prisutnog u svom životu i poslu, rastvara u nestvarnog lika prisutnog u nekoliko virtualnih stvarnosti koji na kraju stvara sebi novi identitet (satira na kratkotrajno sveopće i političko pamćenje). Ujedno, ovo je i osvrt na postmodernističko društvo kojem je krilatica – everything goes – sve prolazi i sve je moguće!

Pernjak je ovim djelom dao satirički presjek društva kroz politički, ali i mnogo dublji uvid globalnog svijeta. Roman je suvremene, urbane tematike, interaktivan i s primjesama fantastičnog. Radnja je zabavna, dinamična i iako se vrti oko jednog lika, nipošto nije plošna i površna. Poglavlja su ujednačena, pratimo Boba kao akcijskog junaka kroz njegove pustolovine po cijelom, ovom i virtualnom, svijetu. Iako više dalek nego blizak, čitatelj se nakon čitanja ne može oteti dojmu kako je autor kroz ono Drugo pružio ogledalo kojim možemo vidjeti sebe, na humorističan, ponekad gorko ciničan i ironičan način. Ono što je neupitno jest da je hrvatska proza dobila neuobičajeno djelo koje može biti putokaz za neke nove književne distopije i satire, a poziv samom autoru da, u nekim drugim romanima, proširi satiru i na ostala područja ljudskog egzistiranja.

Livija Reškovac